Koliko (ne)znamo o digitalnim radnicima Srbije

Do sada smo imali priliku da razgovaramo sa freelancerima i da iz prve ruke saznamo njihova mišljenja o ovom načinu rada i iskustva koja su stekli. Ovog puta hteli smo da vidimo širu sliku i saznamo kakav utisak o freelancingu imaju digitalni radnici u celoj Srbiji. 

Da bismo dobili prave informacije, pokucali smo na vrata Centra za istraživanje javnih politika. Tu smo mogli da saznamo sve informacije u razgovoru sa Brankom Anđelković – koosnivačicom Centra i Jelenom Šapić – istraživačicom Centra, koje su zajedno radile na istraživanju „Ko su digitalni radnici i radnice iz Srbije i zašto rade na globalnim platformama?“.

1. Tokom vašeg istraživanja šta možete reći da je najveća frustracija freelancera Srbije?

Jedna od najvećih frustracija među digitalnim radnicima i radnicama iz Srbije je ograničenost rešenja u pogledu regulisanja njihovog pravnog statusa. Jedina opcija koja im je na raspolaganju je da registruju kao preduzetnici ili privredna društva što je iskoristilo oko trećine učesnika naše ankete – među njima je najviše preduzetnika (29%). Važno je napomenuti da mnogi digitalni radnici ne zarađuju redovno niti imaju dovoljno visoke prihode da bi uopšte mogli da razmišljaju o preduzetničkim vodama.

Dodatno, mnogi od njih su nam rekli da se ne vide kao preduzetnici jer su u online freelance uplovili zato što nisu mogli da nađu offline posao ili je oflajn posao bio potplaćen. Kako su digitalni radnici heterogena grupa, onda jedno rešenje ne može zaista biti rešenje. Zato je potrebno otvoriti javnu diskusiju i razmotriti dodatna rešenja koja već postoje u drugim zemljama.

2. Koja je najveća prepreka za freelancera početnika u poslovanju?

Oni koji su tek odnedavno preduzetnici, a u najvećem broju slučajeva radi se o paušalcima, smatraju da nisu dovoljno pripremljeni za administrativne obaveze koje ih čekaju.

Drugim rečima, oni se odjednom susreću sa zahtevima koji su im sasvim novi – treba razumeti knjigovodstvo, poreske obaveze, napisati veliki broj nerazumljivih prijava, itd.

Ovakva percepcija je posebno rasprostranjena među onima koji se bave kreativnim poslovima. Značilo bi im kada bi postojala obuka za početnike preduzetnike koja bi im omogućila da nesmetano posluju.

3. Da li se vidi po delatnostima koja su, što bi se reklo muška/ženska posla 🙂 ?

Naše istraživanje je pokazalo da se rodne razlike zadržavaju i u online svetu, pa tako muškarci najčešće nude usluge u vezi sa IT-em, dok su žene, sa druge strane, zastupljenije u oblasti pisanja i prevođenja. Posmatrajući rodne razdele u anketi, 48.3% muškaraca radi u IT sektoru u odnosu na samo 9.3% žena. Sa druge strane, 41% žena učestvuje u pisanju i prevođenju naspram 18.3% muškaraca. Jednim delom ta razlika se objašnjava time da su muškarci uglavnom studirali tehničke fakutete, a devojke društvene. Ipak, za razliku od offline sveta, u online sferi rada muškarci i žene unutar istih delatnosti su skoro sasvim isto plaćeni.

4. Kakvo je stanje po manjim mestima? Da li se oni upuštaju u freelance vode?

Istraživanje je otkrilo da se itekako mnogi iz manjih mesta u Srbiji upuštaju u online freelance. ?

Digitalni radnici ne žive samo u velikim gradovima, već i u srednjim i malim poput Kule, Kovačice, Rumenke, Knjaževca, ali i u gradovima koji su nekada bili industrijski centri poput Zaječara, gde sada postoje i inicijative da se razviju ICT hubovi i coworking prostori.

Jedan od naših narednih koraka jeste priprema kratke analize efekata digitalnog rada na lokalne ekonomije.

 

 

 

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *