Sloboda, kreativnost i dinamika krase život svakog preduzetnika

Šta je to što je potrebno da biste bili uspešan preduzetnik? Šta sve možete da očekujete ako se odlučite na ovaj korak? Da li je preduzetnički duh nešto sa čime se rađate ili se može naučiti? Odgovore na ova i još mnoga pitanja koja muče svakog ko razmišlja o pokretanju sopstvenog biznisa, pokušaćemo da saznamo u razgovoru sa dr Jelenom Dostanić, preduzetnicom.

Jelena je pre 3 godine pokrenula English Room, školu sa jedinstvenim kursevima engleskog jezika čije je sadržaje i metode sama kreirala i razvila. Iako je želela da bude profesor na fakultetu, kada je shvatila koliko su akademski krugovi zatvoreni, dobila je motivaciju da pokrene sopstveni biznis i pokaže da se znanje i rad isplate.

1. Šta je bilo najteže savladati na početku vašeg poslovanja i kako ste rešili tu prepreku?

Kada se osvrnem na početnu fazu poslovanja, odnosno, pokretanja firme i uspostavljanja temelja, najteže je bilo žongliranje toliko različitih aktivnosti. Administrativni deo posla, marketing, odabir i obučavanje profesora, formiranje strategije za naredne periode, briga o prostoru škole i rad u učionici sa polaznicima… Sve je to bilo u opisu mog posla i činili deo moje svakodnevnice godinu i po dana.

Tek nakon tog perioda delegirala sam deo obaveza na sekretara i šefa nastave. To mi je omogućilo da se bavim segmentima poslovanja koju su od krucijalnog značaja za razvoj jedne firme, odnosno, tipično menadžerskim poslovima. Smatram da sam odabrala pravi trenutak da se povučem iz određenih aktivnosti u školi, kada sam pronašla prave saradnike, a i kada je škola finansijski dovoljno ojačala za to.

2. Da li sebi određujete radno vreme ili ipak radite tokom celog dana?

Prvih dve godine poslovanja apsolutno nije bilo moguće odrediti sebi radno vreme. Uvek bi iskrslo nešto što traži hitnu pažnju. Međutim, u poslednjih nekoliko meseci sam se trudila da ne radim uopšte vikendom i određenim delovima dana. Iako ne radim u bukvalnom smislu te reči, gotovo svaki dan pratim sve što se dešava u školi putem Vajbera, mejla, društvenih mreža. Kada je u pitanju informisanje o dešavanjima u školi, može se reći da sam mentalno stalno na poslu.

3. Kako ste odredili vrednost vašeg proizvoda/usluge? Da li se se ona razlikuje u odnosu na onu sa početka vašeg poslovanja, kako se menjala?

Mislim da je određivanje cene proizvoda ili usluge jedan od ključnih faktora za uspeh na tržištu u svim delatnostima. Dosta pažnje sam posvetila ovoj temi pre otvaranja škole. Bila sam svesna kvaliteta usluge i svega što pružamo polaznicima. To su male grupe, maksimalno 5 polaznika i profesori koji su na doktorskim studijama. Program sam sastavila na osnovu ličnog iskustva u nastavi i analize jezičkih problema većine učenika sa kojima sa radila. Ipak sam želela da cena bude primerena u odnosu na naš standard, tako da je ona od starta bila nešto niža od većine konkurencije.

Kako smo se širili, trudilla sam se da čestim akcijama, nastava kod nas bude dostupna i onima sa skromnijim primanjima. Uvidela sam da postoji veliki broj ljudi koji su vrlo motivisani da rade na sebi, ali ih finansijska situacija često sprečava. Iz ovog razloga, uveli smo stalnu praksu sniženih kurseva tokom letnjih meseci (-20%), kao i poklanjanje besplatnog kursa tokom praznika.

Moja lična želja je da u budućnosti napravimo stalne grupe za besplatnu nastavu za devojčice, devojke i žene koje nisu mogućnosti da je priušte. Mislim da je obrazovanje nešto u šta treba sistemski ulagati u našoj zemlji, a ja ću biti zadovoljna ako budem mogla bar malo da doprinesem tome.

4. Da li ste pre pokretanja svog biznisa radili negde drugde, za nekoga? Ako jeste, koje su to sve promene sada kada ste sami sebi svoj šef?

Ne može se reći da sam radila, obavljala sam praksu kao student. Odmah sam shvatila da nikada neću moći da radim za nekog drugog. Od tog trenutka sam počela sa držanjem individualnih časova. Tokom sedam godina rada sa ljudima različitih godina, potreba, znanja „ispekla sam zanat“. Taj rad je bio toliko raznovrstan da mi je omogućio da steknem iskustvo u različitim oblastima kada su u pitanju engleski i nastava. Još važnije, naučio me je da radim sa ljudima. Zahvaljujući tome kreirala sam svoj sistem aktiviranja jezika (pasivnog znanja) i tako je nastao naš najpopularniji kurs, aktivacija.

S obzirom na to da oduvek radim „sama za sebe“, ono što se za mene promenilo je to što sam postala šef drugima. Iako bežim od ove reči, mislim da se dobro snalazim u toj ulozi. Prema profesorkama sa kojima sarađujem ponašam se više kao mentor nego kao klasičan šef.

Nijednom se nisam pokajala što sam se odlučila za put preduzetništva umesto akademskog rada. Sigurna sam da će u budućnosti biti prilike da se bavim i time, ako ništa drugo, barem za svoju dušu.

5. Na kojim mrežama vršite promociju, jel ona uspešna?

Priča o mom iskustvu sa društvenim mrežama u svrhu promocije je vrlo interesantna. Ja sam u samom početku angažovala profesionalca za ovaj segment poslovanja. Iako je sve to delovalo jako fino skockano, lepe fotografije, slogani, meni se to uopšte nije svidelo. Delovalo mi je i zvučalo kao reklama za keks, kao da se previše nudimo.

Posle samo nekih mesec dana odlučila sam da preuzmem i taj deo posla. Uprkos svemu što su mi svi stručnjaci pričali, da Fejsbuk ne trpi duge tekstove, da niko neće da čita to što ja akademski pišem, posete sajtu su bile 10 puta veće. Uverena sam da je „trik“ u tome što ja jednostavno plasiram svoju filozofiju učenja jezika, svoje znanje i besplatan kvalitetan sadržaj. Ovo je nešto što „publika“ prepoznaje kao interesantno i korisno, a pritom zvuči iskreno, prirodno. Ovaj vid marketinga je jedini koji meni lično prija i ne želim da ga menjam. Užasavam se slogana, klišea, napadnih ponuda i slično.

Prvih godinu i nešto dana bavila sam se samo Fejsbukom i blogom i imala zaista odlične rezultate. Apsolutno mi nije bilo jasno kako da aktiviram instagram u svojoj oblasti, delovalo mi je gotovo nemoguće. Međutim, u januaru 2019. sam se zainatila da ovladam instagramom. Krenula sam sa kvizovima, začkoljicama, objašnjenjima i sa 300 pratilaca koliko smo imali tada, došli smo do preko 25.000, koliko imamo trenutno.

Ono što je u planu u ovom periodu je da u narednim nedeljama krenemo sa videima na instagramu. U njima ću objašnjavati sve ono što nisam uspela putem dosadašnjih objava u formi slika. Mislim da će ovo našim pratiocima biti vrlo interesantno i korisno i radujem se da ovoj novoj fazi promocije. Važno mi je da stranica zadrži profesionalan i donekle akademski ton i nadam se da će tako biti i u budućnosti.

6. Da li uspevate da odvojite svoj posao od privatnog života?

Jako teško. Ovo mi je trenutno najveći izazov i zadatak koji sam sebi dala za naredni period. Mislim da je škola sada u fazi u kojoj mogu da sebi pružim više oduška. Evo, nadam se prvom letovanju, nakon 3 godine, bez proveravanja mejla i inboksa na dnevnom nivou. Volim da sam uključena u sve što se dešava u školi , ali mislim da je na duže staze to neodrživo. Štetilo bi i meni lično, a i poslovanju jer bi došlo do premora i gubitka entuzijazma.

7. Koji je bio najteži trenutak ili odluka koju ste morali da donesete u svom poslovanju? A na šta ste najviše ponosni?

Mislim da je najteža odluka bila ta da više ne predajem. Već godinu dana ne držim nastavu jer sam morala da postanem  full-time menadžer. Ta odluka bila je ispravna i neophodna, jer smo se razvili mnogo brže nego što sam očekivala.

Višak vremena koji sam tako osvojila posvetila sam izradi Onlajn kursa aktivacije koji se odvija preko naše platforme za učenje na daljinu. Svaki kurs postoji u 2 varijante – Samostalni kurs (za samostalni rad) i Interaktivni kurs (sa asistencijom profesora), sadži veliki broj predavanja, testova, vežbanja, saveta i može se pohađati bilo kad i bilo gde, uz pomoć računara ili telefona. Ovaj projekat je zaista nešto na šta sam najponosnija, jer ide u korak sa najmodernijim pristupom učenju u svetu i zadovoljava potrebe tipičnog učenika današnjice – osobe sa hroničnim nedostatkom vremena.

Moram da napomenem da su svi materijali na ovom kursu, pisana predavanja, video predavanja, zadaci i testovi moje autorsko delo i da sam ih sastavljala godinama. Ovi materijali su inače bili deo moje gramatike engleskog jezika koju sam napisala 2015. i koja nije interesovala izdavače. Iako je delovalo kao uzaludan rad, ipak sam znala da će jednog dana pronaći svoju svrhu.

Ovo me dovodi do zaključka koji može biti koristan svima koji razmišljaju o preduzetničkim vodama: Iako je nateže, ipak je najslađe sve uraditi sam. Ja sam lično naišla na razna zatvorena vrata kada je u pitanju sistem, počev od akademskog. Zato svojim radom uspela da neka druga otvorim sama sebi, a i mladim profesorkama koje rade sa mnom.

8. Koji je vaš savet onima koji žele da uđu u slične preduzetničke vode, ali osećaju strah?

Mislim da se u preduzetništvo ne treba upuštati olako. Iako su moja iskustva zaista pozitivna, iza toga se krije jako dug period pripreme na taj korak. Pripremala sam se godinu dana za pokretanje sopstvene firme, informisala, istraživala, pravila strategije, itd. Pored te pripreme, imala sam i jaku volju i motivaciju, znala sam da jednostavno alternativa i ne postoji. Svima onima koji se slično osećaju svakako bih rekla da se upuste u to, ali da budu spremni na odricanja, improvizacije i žongliranje aktivnostima. Za one koji nisu dobo razradili svoju ideju i nisu spremni da ulože veliki rad, preduzetništvo može biti ipak prevelik izazov.

Za moju sklonost prema preduzetništvu sigurno je zaslužna i porodica. Moja majka, koja mi kao ekonomista, uvek pomaže oko tog segmenta poslovanja i bez čije pomoći bi mi sigurno sve oko finansija delovalo kao misaona imenica, ali i moj deda, koji je preko trideset godina bio direktor jednog uspešnog preduzeća. Tako da sam još od malena pored učionice zavolela i menadžerski posao i imala primere u svojoj kući.

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *